Restoran Caruso organizuje poslovne ručkove, proslave,
svadbe i slična okupljanja.
Kada se jedna čitava epoha naziva
po jednom čoveku, onda je zacelo reč o sasvim izuzezetnoj
ličnosti.
Ko još nije čuo za Karuza?
Milano, Venecija,
Sanktpeterzburg, Beč, Pariz, Berlin ugostili su slavnog pevača,
ali je, ipak, tokom najvećeg dela svoje karijere nastupao u
Metropoliten operi.
Da investitori nisu izneverili našeg Nikolu
Teslu, nema sumnje da bi njegov giganski radio toranj na
Longajlendu pustio u eter upravo Karuzov besmrtni glas i
njime obuhvatio celu planetu - Tesla je lično poznavao Karuza
i bio veoma ponosan na to što svoju sliku vidi upravo pored
Karuzove u američkom muzeju deseljenika u Statui Slobode.
Još jedan Teslin prijatelj šahovski velemaistor Bora Kostić,
drugi po rangu na Američkom kontinentu, držao je šahovske
lekcije slavnom tenoru.
Nije mu naplaćivao honorar, ali ima
svedočenja da mu je „učenik“ časove isplaćivao u pevanju:
Naime Enriko je povremeno morao da odpeva Borinu
omiljenu pesmu „Zlatna grana“, narodnu srpsku.
I to nije sve
o Karuzu i Srbima: po svršetku Prvog svetskog rata, kao
podpredsednik Fondacije dece italijanskih emigranata, učinio
je da deo pomoći razorenoj Evropi bude upućen i srpskoj
ratnoj siročadi.
Bio je neposredan čovek, rafinirani hedonista,
kao i veliki poznavalac klasične starine, pa otud na tavanici
našeg kutka slike muza čiji je bio miljenik, baš kao i bogova
rata, pobede, atičkih heroja, koji jednako simbilizuju
„Karuzovu epohu“.
Rođen 1873, upokojio se 1921, zatvorivši
krug u istoj tačci, u Napulju, a u međuvremenu osvojio svet
svojim glasom- neponovljivim tenorom.
Vi sada imate mesto
koje čuva deo uspomene na nenadmašnog tenora, a koje će
Vam, verujemo, priuštiti zadovoljstva u kojima je i El Grande
uživao.
„Dobar glas“ о svemu čime ćemo Vas dočekati, ipak
prepuštamo isključivo Vama.